Konstrukcija individualnog identiteta u informacionom društvu


U savremenom društvu koje sve više oblikuju informaciono-komunikacione tehnologije, individualni identitet izgleda da je postao fluidniji i transformabilniji. Štaviše, David Gauntlett smatra da biranje na "tržištu" životnih stilova postaje eksplicitan zahtev ili implicitna sugestija društva i medija koji za to nude resurse i vođstvo.


"Ne samo da ima više prostora da se javi veća raznovrsnost identiteta; isto tako je u pitanju to da je konstrukcija identiteta postala poznati zahtev (a known requirement). Moderna zapadna društva ne ostavljaju individuama nimalo sumnje u to da treba da biraju identitete i životne stilove – čak i ako su njihovi željeni izbori dosta očigledni i konvencionalni, ili ako su ograničeni usled nedostatka finansijskih (ili kulturnih) resursa."[1] "...socijalna konstrukcija identiteta danas je upoznata (knowing [2]) socijalna konstrukcija identiteta. Tvoj život je tvoj projekat – ne može se pobeći. Mediji pružaju neke od alatki koje se mogu iskoristiti u ovom poslu."[3]


Dakle, imamo informisanu, upućenu individuu koja ne samo da može, već mora da se opredeljuje za (predefinisane) elemente iz kojih će sagraditi svoje obrasce postojanja ("patterns of being") u odsustvu stabilnih tradicionalnih uverenja. Živeci svoj život mi sada živimo "eksperimentalni život" (Ulrich Beck). Gaunlett primećuje da, iako resursi nisu uvek dostatni za projekat smišljene konstrukcije ličnog identiteta, postoji tendencija da se identiteti doživljavaju kao da su svesno projektovani u odnosu na univerzum mogućih identitetskih izbora.


Slavoj Žižek daje eksplicitniju formulaciju ovog fenomena. Ideologija nas danas ne vezuje za društvene uloge, ona konstruiše distancu od socijalne stvarnosti individue, prostor za dezidentifikaciju:


"I samo na ovaj način, kroz dodir jezgra Stvarnog, sajberspejs može biti iskorišćen da dejstvuje nasuprot onome što smo u iskušenju da nazovemo ideološkom praksom dezidentifikacije. Hoću reći da bi trebalo da se preokrene standardna predstava o ideologiji koja obezbeđuje čvrstu identifikaciju svojim subjektima, vezujući ih za njihove 'društvene uloge': šta ako je, na različitom – ali ne manje neopozivom i strukturalno neophodnom – nivou, ideologija dejstvena upravo na način da konstruiše prostor lažne dezidentifikacije, lažne distance u odnosu na stvarne koordinate subjektove društvene egzistencije?"[4]


Čini se da je dezidentifikujuća praksa strukturalna pretpostavka "oslobađanja" individue za eksperimentisanje sa identitetom. Koliko je promena smeštena u oblast ideološke konstrukcije i tehnološke multiplikacije modaliteta identifikacionih praksi, a koliko su se sami identiteti promenili? Ivan Panović navodi: "Stjuart Hol je zanimljivo ukazao na to da se nisu toliko promenili identiteti kao takvi, koliko su se promenili naši načini na koje o identitetima danas razmišljamo."[5]


Ako uvedemo u razmatranje ekonomsku i političku sferu kao zainteresovane za društvenu konstrukciju identiteta, kao što čini Robert W. Williams, dolazimo do uloge tržišta i informaciono-komunikacionih tehnologija u potrazi individue za identitetom. Pod podnaslovom "Problematizacija individualnosti Self-a" (Problematizing the Individuality of the Self) [6] on razmatra koliko su individue distinktne ako im se potrošačke i identitetske preferenicije nude kroz personalizovani marketing, omogućen "personalizovanim tehnologijama" (Negroponte). Podaci o našem ponašanju na Internetu se skladište u "cookies", a ova procedura dominantno je viđena kao pozitivna u smislu da olakšava pretraživanje i kupovinu.


"Naravno, brojni oglasi izvikuju kako 'možemo to da imamo na naš način'. Ako verujemo hype-u [7], nikada nije postojalo bolje vreme za naš self i naše jedinstvene individualnosti."... Sledi opis onoga što autor naziva "na-nišu-ciljano" (niša – životno stanište) reklamiranje: "Konceptualne granice koje konstituišu navodnu prepoznatljivost naše individualnosti pod uticajem su marketinga i ciljanja našeg selfa kao konzumenta dobara i usluga. U današnje vreme, marketing nije samo usmeren na 'mase', već isto tako uključuje 'ciljanje niše' potrošača ('niche-targeting' of consumers). (...) Informacije se ne prikupljaju za tačno određenog potrošača; pre se reklame prezentuju 'spektakularno' za ljude da ih čuju i vide. 'Ciljanje niše', kako god bilo, locira one potrošače koji bi mogli 'želeti' određeni proizvod ili određeni brend proizvoda (Klein 2000). Ovo zahteva da se podaci prikupe, pohrane, i analiziraju – ovi su procesi olakšani ekspanzijom novih digitalnih tehnologija."[8]


Sledi ključno pitanje. Dakle: "Koliko je autonomna, neprikosnovena, i centrirana individua, kada autonomiju definišemo kao izbor između već-selektiranih političkih ili konzumentskih izbora?...Kada je povlađivanje našim psihološkim i fizičkim strahovima centralna crta marketinga (bilo u političkim ili korporativnim kampanjama)? Kada materijalne nepravednosti smanjuju naše kapacitete da ostvarimo naše najviše aspiracije (aspiracije koje su i same definisane u vidu kupovine potrošačkih dobara)? Sva slična pitanja preispituju postavku prirodnosti monadske koncepcije individue i time nam ukazuju na socijalnu konstrukciju sadržaja onoga što nas čini individuama."[9]


Ako su izbori koje posredstvom tehnologije možemo da vršimo efikasnije i udobnije socijalno konstruisani, marketinški i politički posredovani, da li to povećava našu autonomiju i doživljaj lične slobode i kreativnosti ili je "our way" samo iluzija...? Tehnologija obećava, kako Williams kaže, nove načine da se ponaša ljudski i bude čovek, naročito u digitalnom svetu sajberprostora, ali će način našeg korišćenja ili nekorišćenja tehnologije nastaviti da definiše ko smo i ko biramo da budemo.

----------------------------------------------------------------------
[1] David Gauntlett, Media, Gender and Identity
[2] knowing (a) - znalački; upućen
[3] ibid.
[4] Slavoj Zizek, The Cyberspace Real
[5] Ivan Panović, O sajber-prostoru i identitetu
[6] psihološki doživljaj jedinstvenog ličnog identiteta
[7] vidi: Tomas Frank, Osvajanje kula, Svetovi/Novi Sad, 2003.
Skorašnji primer korporacije čija se reklamna kampanja poziva na individualizam - Reebok
[8] Robert W. Williams, Politics and Self in the Age of Digital Re(pro)ducibility
[9] ibid.

Popular posts from this blog

Misliti IG

Subvertise!